HiES - Digitalni stripovi 3/3

ZANIMLJIVO

Dio 3

Računalski programi za pravljenje stripova

Mike Saenz se 1987. potpisuje kao autor ComicWorks-a, prvog računalskog programa specijaliziranog za pravljenje stripova. Bilo je tada sasvim očigledno da je vizija programera i umjetnika sezala daleko unaprijed i da je nakana bila rješiti se klasičnog stola za crtanje i zamijeniti ga računalom.

U sebi je program uključivao sve (dobro, ne baš sve) što bi crtaču olakšalo posao u mukotrpnom radu stvaranja stripa. Trebalo je samo dohvatiti miša, dovući ga do izbornika s alatom na lijevoj strani ekrana monokromatskog Mac-a, ubosti ga u oko i malo se poigrati. Uz malo rada mogao se napraviti solidan stripčić u kaiševima.

Dvije godine poslije, 1989., programeri iz Gold Disc-a napraviše ComicSetter, jedan mnogo bolji program iste namjene za računalo koje je tada (a i sada?) obećavalo mnogo - Amigu. Amiga se činila pravim računalom za grafičke namjene, mnogo je pružala i bila pristupačna, što cijenom, što svojom privlačnošću - tada nevjerojatnim grafičkim sposobnostima koje su vješti programeri obilato koristili. ComicSetter je zablistao u boji.

A kako ti programi rade ... ?

ComicSetter-ov radni prostor je pravokutna tabla maksimalne veličine 220 x 364 mm. Na nju se mogu slagati bitmap i vektorske slike, s tim da one prve najčešće dobro služe za stvaranje pozadina. Kad se program počeo distribuirati po prodavaonicama, uz njega su se još nudila i tri dodatna diska s clip-artom: Superheroes - kolekcija maskiranih i živo obojanih superjunaka, njihovih genetskih neprijatelja opakih zločinaca i gomila otkvačenih pozadina; Science Fiction - sličnog sadržaja kao prethodni disk samo uz dodatak svemirskog ambijenta, grozomornih čudovišta, nevjerojatnih letjelica i sličnog; Funny Figures - gomilica zečeva, žabica, patkica, miševa i psića nacrtanih u Disneyevom stilu, 24 pozadine s motivima pustinje, prašume, zimskih krajolika, drveća, kuća i drugog.

Bitmap slike se mogu stvarati na licu mjesta i obojiti alatima za bojanje u samom programu, ali je rukovanje slikama prilično ograničeno - ComicSetter (i ComicWorks) ipak nije program za crtanje. Vektorski objekti se također mogu stvarati na licu mjesta, u samom programu. U obliku objekata unaprijed su kreirani neki predmeti koji će se često upotrebljavati pri crtanju: vrata, prozori, kamenje, razne pucaljke i blasteri, trava, grmovi. Ljudske (i životinjske) figure poput lutaka su sastavljene od ruku, nogu, torza i glave, koji se po volji mogu kombinirati i iskrivljivati. Također se može mijenjati i postojeći clip-art: vaš plavokosi, u zlaćano svemirsko odijelo i crveni plašt odjeveni Flash Gordon može učas postati crnokosi i stidljivi Clark Kent u ulozi Supermana.

Kad ste razradili fabulu vaše najnovije strip pustolovine, po volji dodajete oblačiće s tekstom, "WOOMP!", "THUM!", "UNNNH!" i druge zvučne efekte kojima se daje do znanja što vaši junaci i galaktički kriminalci misle jedni o drugima.

Uz gotove sličice, vješto montirane kadrove i tekst, sve što je potrebno jest otiskati vaših ruku i miša djelo na pisaču i pokazati ga dečkima u susjedstvu ili najljepšoj djevojci u razredu. Uz malo sreće možda dobijete i poljubac, mnoge zavidne poglede i titulu "malog Alexa Raymonda".

... i jedan "objektivan" pogled na njih i njihove nasljednike

Svjesno ili ne ali pojava ovih programa, te pojava programa specijaliziranih za izradu animacija i obradu slika, pojava sve bržih i moćnijih računala, razvoj grafičkog korisničkog sučelja i mnoštva drugih novotarija, zapalila je iskru nadahnuća i gorljivosti autora stripova. Iako je strip oduvijek bio slavljen kao umjetnost i djelo čovjekovih ruku, rezultat neumornog rada vrsnih crtača za kasnih noćnih sati ispred crtaćeg stola obasjanog svjetlom žarulje, bezbrojnih sati provedenih u umjetničkim atelierima ispred modela i nadasve, kao čisti primjer ljudske maštovitosti, ovim je dobio jednu svoju novu dimenziju.

Prvi strip napravljen na Macintoshu sredinom osamdesetih dobio je hvale ali i pokude, i to naročito od pobornika konzervativnog razumijevanja stripa, koji su bilo kakvo uplitanje nekakve poluvodičke smjese smatrali napadom na ljudsku kreativnost i ljepotu poteza čovjekove ruke kistom po papiru. Međutim, vrijeme je pokazalo da su malkice prenaglili. Računalo nije u cijelosti zamijenilo čovjeka i to su pokazali već spomenuti programi koji su bili nezgrapni, ograničenih mogućnosti i kojima se mogao stvoriti jednostavan strip.

Pravo rješenje nije ležalo u programima za izradu stripova već u programima za obradu slika i njihovo bojanje, a čak se i najsloženija montaža gotovih i dorađenih slika, upis teksta i konačno tiskanje može uz čistu zabavu i bez većih problema napraviti u dobrom ilustracijskom programu.

Specijalizirane programe za obradu teksta zamijenili su Macromedia Freehand, Adobe Photoshop, CorelDRAW! i kompanija.