HiES - Digitalni stripovi 2/3

ZANIMLJIVO

Dio 2

Zašto je Superman crven i plav?

No, kako smo rekli, računala su našla načine da se i u stripu ugnijezde. U američkoj su strip industriji kompjutori najveću primjenu našli u kolor separacijama, pripremi obojenog stripa za tisak.

Do prije 10, 15 godina, strip su sveščice u pravilu bile bojene ograničenom paletom - onim bojama koje su se mogle dobiti kombinacijom 25%, 50% i 100% rastera triju od četiri (uz crnu) osnovnih tiskarskih boja: magente (crvene), cijana (plave) i žute. Stripovski junaci su se zato oblačili u predvidive palete plave, crvene i zlatne dok je preostatak kombinacija, poput zelene i ljubičaste, tradicionalno pripadao zlikovcima (Joker) ili čudovištima (Hulk).

Separacije kompjutorskim putem inaugurirali su u kasnim osamdesetim Steve Oliff i njegov studio Olyoptics. Američko izdanje japanskog superhit stripa "Akira" postalo je tako prvi dugački (oko 2000 stranica) tradicionalno nacrtan strip koji je u potpunosti obojen na računalima. Oliff i ostali su za taj posao razvili svojim potrebama prilagođen Comicprep program koji se koristi još i danas uz, od Macintosha populariziran, Photoshop. Comicprep omogućava slojevite prijelaze kakve prije dvadesetak godina nije bilo moguće postići, a njime se mogu izdvojiti i dijelovi crno-bijelog crteža te promijeniti boju linija.

Nakon Olyopticsovog uspjeha osnovani su i mnogi drugi studiji, čiji su principi rada veoma slični. Evo kako proces kompjuterskog bojenja stripa opisuje Christian Lichtner, rođeni Švicarac, a danas jedan od kolorista američke izdavačke kuće "Image", između ostalog poznate i po efektnom, hi-tech koloriranju stripova:

"Otuširana se stranica stripa - završen crtačev produkt, dakle - formata 11 puta 17 inča (1 inč = 2,54 cm) uskenira u računalo s rezolucijom od otprilike 375 DPI. Računala koja upotrebljavamo u Imageu su Macintoshi sa sedamnaestinčnim monitorima te s 80 i više megabajta RAMa. Macintoshi su različiti modeli, od slabijih do novih Power PC-a.

Jednom kad su crno-bijeli crteži uskenirani, momčad kompjutorskih kolorista boji svaku pojedinu stranicu prema danom im "predlošku". "Predložak" je umanjena fotokopija originalne stranice stripa koju se boji bilo čim dostupnim - flomasterima, temperom, drvenim bojicama, tuševima itd. Tu treba napomenuti da se sam predložak nikad ne skenira jer uskenirane boje imaju tendenciju "laganja", odstupanja od predloška. Zato kompjutorski koloristi ručno usuglašavaju svaku boju na ekranu s predloškom.

Slika se na računalu boji od pozadine prema naprijed, mišem ocrtavajući obrise željene površine i puneći ih potom bojom ili kombinacijom boja. Svakoj upotrijebljenoj boji računalo automatski pripisuje šifru koja se sastoji od postotaka upotrijebljenih osnovnih boja. M80Y87, na primjer, jarka je crvena sastavljena od 80-postotne magente i 87-postotne žute. Princip rastavljanja na četiri filma (po jedan za svaku osnovnu boju) isti je kao i kod starog koloriranja, ali je proces veoma olakšan i rezultati su neusporedivo efektniji.

Jednom kad se sve to obavi, obojene se stranice spremaju (kao fileovi) na prijenosne hard diskove i šalju tiskarima."

Kompjutorske separacije danas su novi standard i tradicionalno obojeni stripovi novoj su djeci gotovo odbojni. Još je jedna pomoćna grana u kojoj se kompjutori sve bolje snalaze - lettering, upis slova u stripove. Dok još postoje stari majstori zanata poput mnogostruko nagrađivanog Todda Kleina koji se ponosi sa stotinjak različitih rukopisa, sve je više studija za titlovanje koje svoje osmišljene kaligrafije pretvaraju u fontove i prodaju ih. Cijene se kreću od 25$ za generički WhizBang do skoro 400$ za Comicraftov osnovni font s bold, italic i međunarodnim opcijama.

Još koji kilobajt zaključka

Lettering, dio stripa na koji se pažnja obraća uglavnom samo kad je loš, je ujedno i prvi dio koji se kompjuterizirao u Hrvatskoj. Slobodna Dalmacija upisuje slova u svoje stripove urednim iako ne naročito maštovitim fontom, a sličnim se metodama služe i "Izvori" za Asterixa (što im jako dobro došlo kad su Goti progovorili goticom), te "Bookglobe" za dio svojih albuma.

I dio se domaćih autora zainteresirao za mogućnosti otvorene kompjutorom. Nakon davnog, amaterskog stripa u "Patku", zadnjih nam je godinu dana donijelo kompjutorom napravljene stripove Karoa i Boye u "Endemu" i "Arkzinu". S više mogućnosti za objavljivanje, vjerojatno bismo vidjeli i više stripovskih eksperimenata. Ovako, među domaćim su crtačima računala daleko prisutnija u stripu srodnim granama animacije (špica i jingleovi u televizijskom "Modulu 8" studija FX Interzone, na primjer) i ilustracije (serija naslovnica časopisa "Futura" Karla Galete). CD-ROMovi, na kojima se danas (pomodno?) kompiliraju stara nedostupna strip izdanja (od novinskog "Doonesburya" do Marvelovih mutanata) ili se kreiraju interaktivni projekti ("Understanding Comics", Scotta McClouda; "Maus" Arta Spegelmana), domaćem su stripu još u nedefiniranoj budućnosti.

Kako dalje s kompjutorom i stripom? Svjetska kompjutorska mreža otvara mogućnost solo prezentiranja radova nekim novim klincima kojima se sve teže probiti u stalno opsjedane bastione tradicionalnog izdavaštva. Dio stripova na webu je i rađen računalom. Saenz i Moreno radili su kompjutorske stripove, ali na bazi svog znanja klasičnih crtačkih tehnika. Spomenuti novi klinci, srasli s računalom od pelena, pristupat će mu neopterećeni tradicijom i tek ispod njihovih prstiju možemo očekivati "prave" kompjutorske stripove. Ovakav ili onakav bum vjerojatno nas očekuje.

Parafrazirajmo prof. Tatjanu Jambrišak: "Period u kojem će se kompjuteri bez kriterija koristiti za sve gotovo je nesumnjivo pred nama. Jednako je neminovno i smirenje u kojem će računala naći svoje ravnopravno mjesto među ostalim alatom. A jednog će dana netko, kao i u muzici, otkriti 'unplugged' varijantu".