HiES - Tarzan, kralj majmuna

ZANIMLJIVO

Tarzan, kralj majmuna (Edgara Ricea Burroughsa)
Najpopularniji pustolovno-romantični junak modernog doba

a koji način, odnosno kako ja to volim Tarzana, kralja majmuna, kojeg je crtao Harold Foster za 1930-ih, kad je meni bilo samo deset godina? Evo, nabrojit ću.

Prvo: hiperventilacija!
Zamislite subotnje večeri za dugog, sparnog ljeta, kad bih nazuo koturaljke i viknuo svom psiću Peteu da me otegli prema centru grada, moga Waukegana, kako bi kupio sladoled i vlastiti primjerak čikaških tjednika u kojima bi Tarzan, sav izubijan od majmuna, lavova, leoparda i Watusija, na koncu pobjedonosno ispuštao klikove (iako katkada teško krvareći).

Ležeći na podu u kutku sobe, poslije subotnjeg večernjeg kupanja i jedući sladoled, upijao sam sve slađe i sve ljepše crtarije gospodina Fostera, koji me tjedan za tjednom vodio kroz pustolovine sa strašnim čudovištima, dinosaurima, dok se na koncu nije odigrao veličanstveni sraz: Tarzan i izgubljena Egipatska civilizacija! O moj Bože! Šta 'ko još može tražiti?

Večernji kupanjac, vjerni pas, slasni sladoled i Tarzan ...
Tako je to trajalo nekoliko godina. Tjekom tih godina bio sam sakupio ama baš svaku Fosterovu Sunday stranicu u boji. I još ih uvijek imam, lijepo spremljene u stari ormar kod kuće. Redovito ih razgledavam, barem dvaput godišnje, i uvijek se prisjećam svoje dječačke ljubavi. I znajte da se ama baš ništa nije promijenilo. Još su uvijek sjajne. Njih još uvijek smatram neprocjenjivim prijateljima koji su mi uzbudljivo promijenili život u mojoj dvanaestoj godini, kad sam se počeo baviti pisanjem.

Kad sam napunio 27 godina i izdao svoju prvu knjigu, napisao sam jedno toplo pismo Haroldu Fosteru da mu se zahvalim što je tako zdušno kreirao Tarzana za Sunday page. On mi je i odgovorio na pismo i poslao dva velika, originalna crteža Princa Valianta, kojeg je isto tako radio za Sunday page.

Kakve li nagrade za moju ljubav!

A kakva li je tek nagrada to što sam zamoljen da ispripovjedim o svom nadahnuću svih onih godina kada me je Hal Fosterov kralj majmuna poticao na misli da živim zauvijek ...

Možete li uopće zamisliti tu sreću koju ćutim u ovom trenu, kad onaj mlađahni desetogodišnjak skakuće u mom srcu, šašav i radostan od ponovnog susreta s nečim što nikada nije zastarjelo već zauvjek ostalo svježe i novo? Hej vi, širom i daljom, čujete li radostan plač tog malenog dječaka?

- Ray Bradburry, 20. kolovoza, 1992.