|
|
Salon stripa Vinkovci, 10.srpnja - 15. kolovoza '97 Priredio: Krešimir Zimonić, umjetnički direktor Salona stripa
Hrvatski strip premostio je krizu nastalu u ratnim godinama i krenuo u susret novom mileniju. Netko je na prošlom Salonu ustvrdio kako ima jedna dobra stvar nakon padanja na dno -- ostaje samo jedan put, onaj prema vrhu. Tim putem, sada je to vidljivo, krenuli su brojni mladi autori čiji rad pratimo posljednjih godina. Hoće li i stići na sam vrh (ma gdje to bilo i što god to značilo), vidjet ćemo ako budemo strpljivo navijali za njih, a na tom putu im možemo i pomoći. Danas imamo u Hrvatskoj vrlo živu strip-scenu -- pokreću se novi listovi (neki ubrzo i gase), fanzina je sve više, a privatni izdavači sve su odlučniji, formiraju se autorske grupe, osnivaju klubovi, organiziraju radionice i škole, strip je dospio i na Internet... a vode se i polemike. Modra lasta je postala najvažnija revija hrvatskog stripa u ovom desetljeću, poput Plavog vjesnika šezdesetih ili Patka osamdesetih. Osim brojnih manjih izložbi u samo dvije godine imali smo pet salonskih izdanja -- vinkovački Salom krajem 1995., njegovu riječku i pulsku reprizu, strip na Zagrebačkom salonu 1996. i evo nas opet u Vinkovcima (ovaj put u izmjenjenom terminu -- povodom dana grada Vinkovaca). U želji da Salon još stimulativnije djeluje na domaćoj sceni, organizacijski je odbor objavio natječaj za originalni strip od jedne table. Tema je prigodna: Kraj stoljeća, a odaziv autora i kvaliteta radova bolji su od očekivanoga. Nadamo se da će natječaj postati tradicijom. Svojim izložbama, nagradama, katalozima, promocijama, okruglim stolovima, a sada i natječajem, Salon stripa u Vinkovcima bio je i ostao središnje mjesto hrvatskoga strip-stvaralaštva. Dobro nam došli!
Žiri Salona stripa Vinkovci '97 donio je sljedeću odluku o nagradama:
Članovi žirija: Vjekoslav Đaniš, Štef Bartolić, Dubravko Mataković, Tomislav Čegir
Kada smo 1994. godine na skupštini Društva autora stripa ustanovili nagradu za životno djelo, za prvog dobitnika predloženi su Jules Radilović i Ivica Bednjanec. Htjeli smo pristupiti tajnom glasovanju ali Bednjanec je ustao i povikao: "Ja glasam za Julesa! Neka on bude prvi! Uostalom, stariji je od mene pola godine!" Rođen 1934. Ivica Bednjanec ipak je pet godina mlađi od majstora Julesa, no u svijet stripa ušli su iste, 1952. godine. Za razliku od većine crtača svoje generacije (poznate i kao generacija Plavog vjesnika) popularni striček Ivica imao je drugačiji put. Kao svestrani crtač podjednako je bio dobar i u grotesknome i u realističnome izrazu. Odlučivši se od početka za autorski pristup, Bednjanec je za svoje stripove birao teme i sam pisao scenarije. Učinilo ga je to najplodnijim scenaristom u povijesti hrvatskog stripa a i velikim uzorom kasnijih naraštaja. Za jedne je najbolji dio Bednjančevog rada ciklus stripova iz Hrvatske povijesti (1963-74.) okončan sjajnim parodičnim Barunom Trenkom. Drugi daju prednost njegovim stripovima za djecu koji od 1968. godine do danas nastaju u neprekinutom nizu: realistična serija Osmoškolci i groteskni Genije i Lastan u Modroj lasti te Durica u Smibu. Treći pak Bednjanca poistovjećuju s njegovim najpopularnijim likom, Nježnim koji je karijeru počeo kao robijaš 1975. u Kerempuhu, nastavio kao čudni sportaš u SN-reviji (1976-83.) da bi se posljednjih godina pridružio Lastanu i Geniju. Mnogi pamte i Kika, Iverku, Amicu kao i seriju stripova s tematikom iz meksičke revolucije... sve u svemu preko 800 (!) zasebnih naslova s potpisom "Crta i piše Ivica Bednjanec". Sasvim dovoljno za nagradu za životno djelo, zar ne?! - Krešimir Zimonić
Četvrtak, 17. srpnja 1997. Velika gradska vijećnica
Gradski muzej
Petak, 18. srpnja 1997. Dvorana Cibalae banke
|