ZANIMLJIVO
|
|
|
|
Nedostajat ćeš nam, Roy!
oy Lichtenstein, pionir Pop Art pokreta i
umjetnik koji je postao planetarno slavan zahvaljujući svojim slikama nalik na
goleme reprodukcije strip prizora, napustio nas je u ponedjeljak, 29.
rujna 1997., u 73. godini života u University Medical
Centeru, New York.
Svoju pasiju ka pop umjetnosti otkrio je 1961., kada je, promatrajući
omotnicu žvakačih guma sa strip prizorom, odlučio načiniti sudbonosan korak:
|
|
rOY lICHTENSTEIN u gUGGENHEIM mUZEJU u nEW yORKU, 1993. (AP pHOTO)
|
spremio je papirić u džep i od njega načinio golemu interpretaciju na pozamašnom
komadu platna!
Legenda bješe tada rođena, a Roy Lichtenstein je vremenom postao
najznačajniji i najupečatljiviji predstavnik Pop Arta. Naravno, njegovu
umjetnost nisu odmah prihvatili i umjetnički kritičari. Kao što to obično i biva,
bilo im je potrebno malo više vremena ...
|
Umjetnik pod snažnim utjecajem stripa
Lichtensteinova su djela bila nadahnjivana komercijalnom umjetnošću
te je, na neki način, komercijalna umjetnost zauzvrat prihvatila i
njega. No zanimljivo je vidjeti što se događalo na drugoj strani pozornice,
u polju "nekomercijalne", "čiste umjetnosti".
|
pRIZOR s kATALOGA lICHTENSTEINOVE pOSTAVE u gUGGENHEIM mUZEJU
|
Lichtensteinova umjetnost? Nisu se svi kritičari složili s izjavom da je njegovo
slikanje umjetnost. Brian ODoherty je tako 1963. godine u The New York Timesu
Lichtensteina proglasio "jednim od najgorih umjetnika u Americi", koji je
"energičan u proizvodnji smeća na temu smeća". Ipak, kritike su vremenom
postajale kudikamo blaže.
Dok se glavna kritičarska imena isprva nisu zanimala za njegov rad, kolekcionari
jesu, i to zbilja nevjerojatno. Lichtensteinova prva samostalna izložba Pop Art
slika u Leo Castelli galeriji 1962. godine rasprodala se prije negoli se službeno
otvorila.
|
Vrijeme je, izgleda, blagodarilo Roya Lichtensteina i njegov je ugled neprestano
rastao. No početak mu zaista nije bilo lak, premda je sa lakoćom stvarao svoje
nezaboravne kompozicije.
Kako to da je Roy Lichtenstein postao toliko popularan?
Todd Brewster je 1986. napisao za Life magazin da je Lichtenstein
"uvijek bio najpromišljeniji pop umjetnik .. i koji je imao najviše
toga za reći. Te goleme strip kompozicije možda jesu uznemiravale
kritiku, ali kolekcionari, umorni ukočenosti apstraktnog ekspresionizma,
bili su spremni za nekakav, makar i stripovski spas. Zašto ne bi i
strip bio dostojna umjetnost?"
I sam bi Roy katkada znatiželjnicima rastumačio svoje nedoumice i svoj životni izbor:
"Kada sam i ja ponekad promatrao svoja ostvarenja, uistinu bih u sebi osjetio
vrijeđanje vlastitoga osjećaja za dobar ukus. Ta su djela, bez ikakve sumnje, suprotna
svemu onome što je itko ikada naučavao o umjetničkom stilu, srži i drugim
pitanjima", povjerio se Roy Lichtenstein u jednom intervjuu s kritičarem
Johnom Gruenom.
"Ali", nadodao je, "jednom kad sam naslikao sve te slike, nisam više mogao poći drugim
putem. I zbilja nisam razmišljao hoće li one nekoga zanimati - uopće nisam mario. Ta
dimenzija mi zaista nije bila važna. Ono što je bilo važno jest stvarati."
"Teško je pronaći sliku koja bi bila toliko nedostojna da se objesi na zid - jer,
svatko voli vješati zbilja svašta na svoje zidove", izjavio je Lichtenstein u
intervjuu ARTnews-u 1963. "Jedina stvar koju je svatko prezirao bila je komercijalna
umjetnost; no, čini se, mnogi niti nju nisu dovoljno mrzili".
Zanimljivosti iz Royjevog svijeta Pop Arta
Njegova prva Pop Art slika imala je, kao i sve ostale, neobičan naslov:
"Look Mickey, I've Hooked a Big One" (Pogledaj Mickey, uhvatih veliku!!)
|
dROWNING gIRL
|
Lichtensteinovim Pop Art kompozicijama dominirale su djevojke. 1963. naslikao je
sliku "Drowning Girl" (Djevojka pred utapanjem) koja je mnogim Royevim štovateljima
ostala u pamćenju zbog izrazitog teksta smještenog u klasični strip balončić: "Briga
me! Radije ću potonuti, negoli zavikati Bradu da mi pomogne!".
Također i rat: na slici "Whaam" u balončiću s tekstom piše: "Pritisnuo sam
lansirno dugme ... i ispred mene su rakete zablještile nebom ...".
|
Stvaranje stripovskog ugođaja na golemom platnu Bey Dayevim rasterskim točkicama
(halftone) dočaravao je na sljedeći način: prislonio bi metalnu šablonu na platno,
potom je premazao valjkom boje i trljao četkicom za zube.
Reprodukcije njegovih djela u katalozima i umjetničkim knjigama bi tako izgubile na
čari izvornika jer bi izgledale kao pravi pravcati novinski strip - osnovni elementi
njegovog slikanja, točkice, pri smanjivanju na knjiški format postajale bi sitne i
ne bi se razlikovale od rastera iz običnog, nedjeljnog novinskog stripa.
Pop artisti su u svoja djela, odnosno u sve čega bi se uhvatili, uvijek unosili
nekakav prepredeni, ali istančani smisao za humor. Često su interpretirali ostvarenja
drugih slavnih umjetnika s velikom dozom duhovitosti i inteligencije. Toga se nije
libio ni Roy Lichtenstein: njegove interpretacije Van Gogha, Picassa, Matissea
i drugih slikara odišu originalnošću i dinamičnošću.
|
|