HiES - Strip kolumna

ZANIMLJIVO

Kolumna: Quintal sez, 9/'97
Piše: Cecile Quintal

Cio svijet n@ Internet!

Najprije mi, dragi moji, dozvolite da vam se ponizno ispričam što ova kolumna kasni preko svake mjere -- bio sam malo na odmoru, malo u bedari, a malo sam potom stizao zaostatke posla kojeg čovjek ne napravi kad je malo na moru, a malo u bedari. Pa sam, zaostatak po zaostatak, stigao i do ovih kolumni. Znam da mi nije neko opravdanje, ali je razlog, kakav-takav.

A sad mi, ako ste još tu, dozvolite da se pljesnem po čelu i najavim današnju temu. Netko (svatko?) bi pomislio da mi je već odavno trebala pasti na pamet, ali ja sam se, eto, tek danas dosjetio da bih mogao malo drviti o Internetu i stripu na Internetu. Nakon devet mjeseci kolumne koja se pojavljuje gdje ono? Dugo rađa taj Cecile.

Sad, istina je da nisam neki Internet čarobnjak i da nemam sve u malom prstu (prava je istina da kad mi crkne program ili modem ne diram ništa već odmah u pomoć zovem pametnije od sebe -- ako imate viška znanja i vremena e-mailajte mi svoj broj, već ću ga iskoristiti...:-)) te mi je zato malo neugodno folirati pred ljudima koji, samom činjenicom da čitaju ovo, znaju bar koliko i ja, a u opiljak nokta bih se kladio da znaju i više.

Međutim, kako je na nedavno okončanom Vinkovačkom Salonu (o kojem smo pisali i prije i poslije) diskusija zaplovila i u smjeru elektronizacije stripa, to mi daje dvije stvari:

a) povod i
b) ohrabrenje, jer sam se uvjerio da ima još ljudi koji stvar manje kuže od mene. Kombiniram li to s nekim pametnim citatima i pokradenim tuđim mišljenjima, možda se danas i provučem.

Što se, dakle, zbilo u Vinkovcima? Diskusija se, tako im je u prirodi, malo otela kontroli i zavrludala uzduž i poprijeko. Svi smo bili pomalo gladni (ručak se čekao), a ni glavna tema nije potakla baš mnogo živosti pa nije čudo što se fokus razlio i što se pričalo o svemu i svačemu. Krvi se nije baš prolilo, ali je pitanja ostalo neodgovorenih.

Na primjer, Zima se nešto bio zagrijao za Internet. Vidi on u elektronici ne samo mogućnost da se strip arhivira i postane šire dostupan, već ga grije vizija o dodavanju soundtracka pa i limitirane animacije. Što je lijepo. Što je krasno. Samo...

Netko je već na Salonu iz publike dobacio "Pa to onda nije strip!" što Zimu nije pokolebalo. Dijelom zato što je njega inače teško pokolebati, a dijelom zato što uzvik da nešto "nije strip" ne daje odgovor na pitanje što onda to nešto jest. Kako se nikome tada o tome baš nije dalo razmišljati, a i Zima je otišao zapaliti koju, tema nije dovedena do kraja pa mi možda ni danas ne bi znali odgovor da nam nije Scotta McClouda. Scott je inače napisao (i nacrtao) knjigu "Understanding Comics" koju ste ili pročitali ili ste mnogo propustili. Nedavno sam je ponovo prolistao i, manje primjedbe na stranu, ponovo sam se oduševio -- ne bih znao tko je dublje razmišljao o tome kako i zašto strip funkcionira i uz to se potrudio to staviti na papir. Elem, u isto vrijeme dok smo mi u Vinkovcima drvili o 21. stoljeću i soundtracku koji je Zimi uvijek nedostajao, Scott i društvo su o istoj temi tupili u San Diegu. I tu je Scott rekao dvije stvari koje su em pametne em kratke i jasne. Kaže Scott:

Prvo, svaki strip kojem treba više vremena da se učita (downloada, "skine" s mreže u vaš komp) nego da se pročita, nikad neće biti popularan.

I drugo, svaki strip u kojem se kontrola protoka vremena (brzina kojom se strip čita) oduzima od čitaoca, nije strip već multimedij.

Eto. U dvije rečenice sve nam je jasno. I zašto budućnost stripa nije na Internetu (primarna budućnost, Internet je još uvijek sjajan za arhiviranje stvari koje je neisplativo tiskati ili za izlaganje portfolia nadajućih mladih crtača ili za, možda prvenstveno, hitnu komunikaciju (kad vam ne crkne program, k'o meni danas)) i zašto "Zlatka" sa soundtrackom više ne bi bila strip, ma koliko koristila jezik stripa. I tako, dok je svakome slobodno slijediti svoju Muzu i u multimedijalne vode ako će se tamo bolje moći ostvariti, stripu je, čini se (a meni nije krivo!) i dalje suđen papir.

Ili nije. Ovo gore napisano dobro zvuči (i meni fakat nije krivo), ali ni to nije jedina strana medalje. Sam Scott McCloud uhvaćen je nakon San Diega kako priča da će s napretkom tehnologije učitavanje postati brže i stvar dostupnija te daleko manje iritantna od današnje situacije kad ponekad morate po sat vremena učitavati neki program (mislim da je primjer bio Shockwave) da biste strip zbog kojeg ste ga učitavali pročitali za tri minute. Da i ne spominjem priče o učitavanju Shockwavea koji potom ne radi pa ga učitavate še enkrat.

Nakon Scottovih izjava uslijedila je mala diskusija (stručnija od one na Vinkovcima, gdje je otprilike samo Zvone imao pojma o čemu se tu priča), gdje je potegnuta financijska komponenta. Naime, ako svatko može downloadati (ili samo pročitati) strip na netu, koja onda korist autoru od toga (govorimo o stripu isključivo prisutnom on-line, bez print verzije - to je pak posebna priča)?

Za to se predlaže sistem mikro-uplata koje bi radile po principu da ti se automatski skine cent (ili više, ili manje) kod svakog hita na neku stranicu. Autor bi tada dobio taj cent umnožen količinom gostiju. Fina para kod cifre od parsto soma gostiju, prilično neisplativo ako je strip, recimo, na hrvatskom. Ali, zastranjujem. Pitanje mikro-uplata, drugi smatraju, nije baš rješenje jer će se dvije stvari dogoditi otprilike u isto vrijeme kad se smisli način kako da se mikro-uplate provedu:

Prvo, mreža će konačno postati dovoljno brza da isporuči kvalitetan video zapis pa će je ljudi koristiti da gledaju TV za po cent. Ili će igrati Quake. Ta verzija ne daje stripu mnogo šanse, osim ako se ne promijeni u nešto što neće biti strip već... Vidi gore.

I drugo, svatko će na svijetu postati stručnjak u pirateriji. Onaj tko plati za primjerak preposlat će ga frendu. ljudi posuđuju svoje stripove, posuđivat će i virtualne, ako ničeg drugog za posuđivanje ne bude. Ideja da će svatko pošteno platiti svoj cent, kaže dalje taj argument, suluda je -- s takvom tehnologijom, trampa i drpavanje bit će samo još lakši (zašto li, da mi je samo znati, glazbeni nakladnici frkću na ideje cedeja na koje možeš snimati i digitalnih kaseta, ha?).

Dobro, pretpostavimo li da se stripovi elektroniziraju i da sistem mikro-uplata pali, još uvijek ostaju mnoga neriješena pitanja. Bio papir naša navika i fetiš ili imao zaista prednosti, javljaju se glasovi koji zagovaraju strip na papiru jer ga možeš čitati gdje god pa i dok radiš nešto drugo. Budućnost, pristaše papira tvrde, leži u komotnijem, što ekran i download proces nisu.

Protivnici se ne slažu (kao da bi bili protivnici da se slažu) -- oni tvrde da je pristupačnost ključna riječ. Ti po papir moraš negdje otići, šetati ili voziti, dućan može biti zatvoren, roba može biti prodana... Na netu ti je uvijek sve pod nosom (cijela ova diskusija podrazumijeva bolju tehnologiju od mog modema), bez vožnje, bez gnjavaže, čak i ako se u ponoć sjetiš da ti je lektira ujutro, a biblioteka zatvorena.

Sveske i sveske možeš nositi sa sobom, a da nosiš samo laptop. Dodatne prednosti svatko može sam smisliti: lakoća pretraživanja za citatima, dostupnost bilješki u kritičkim izdanjima (ima toga na CD romovima), laka dostupnost drama kazališnim skupinama kojima treba tekst...

I tako dalje, i tako dalje... Vjerojatno bismo mogli sjediti ovako i napuniti još par kolumni s razlozima pro i kontra, ali rezime diskusije je valjda očit: budućnost stripa na Internetu vrlo je još svima nejasna. Da je jasna, zar bismo i diskutirali?

Che sera, sera, otpjevala bi Doris (ili Dean); kaj bu -bu. Ovo što za sada imamo, stripovi su prikladniji papiru, tek poskenirani i uploadani. Pravu elektronsku revoluciju i ne može se očekivati od nas papirnatih fosila. Sutrašnji geniji virtualnog stripa, njegovi pioniri i inovatori, danas ga možda ni nisu svijesni. Igraju se Apocalypse, surfaju, ircaju... A kad ih pogodi čestica inspiracije, pisat ćemo novo poglavlje povijesti stripa. Ili bar još kakvu kolumnu.

Važno!
Mišljenja i argumenti dobrim su dijelom drpnuti od sljedeće škvadre: Scott McCloud, Jerry Straton (najentuzijastičniji e-pristaša), Bart Beatty, Lee Battersby & Mark Nevins. Sve što je pogrešno, moje je.)

Pišite Cecileu Q.
Copyright Cecile Quintal, 1997. Svakome tko nedozvoljeno umnoži bi bolje bilo da postane genij elektronskog stripa. Ako imate pitanja, prijedloga ili pritužbi, pišite mi!