ZANIMLJIVO

Razgovor s Borisom Talijančićem, autorom "Borne", stripa s (domaćom) povijesnom tematikom i entuzijastom koji pokušava živjeti od crtanja stripova

Na testiranju prilikom polaska u prvi razred osnovne škole, mali Boris Talijančić iznenadio je psihologe i pedagoge. Dok su ostala djeca crtala kućice s jednim prozorom ili par cvjetova u vazi, Boris je nacrtao indijansku zasjedu u klancu, pobijene bijelce ispružene na tlu i mrtve bizone... . Danas je Boris Talijančić strip autor, ilustrator i freelance novinar, entuzijast koji pokušava u Hrvatskoj živjeti od stripa. Iza sebe ima dva (upravo izlazi treći) albuma i nekoliko u pripremi za tisak. Već godinama se bavi ilustriranjem.

Marušić kao učitelj

Prvu nacrtanu tablu stripa Boris Talijančić je kao dječak vidio kod svog susjeda Joška Marušića, koji ga je uputio u tajne stvaranja stripa. Dječak je bio opsjednut poviješću i osobama poput Aleksandra Makedonskog, Hanibala, Cezara, Atile ili Džingis-kana. Čitao je o njima sve što je mogao, želeći se vratiti u njihovo vrijeme i gledati "što je bilo".

"Bio mi je izazov uspjeti sa stripom i probiti se baš ovdje, gdje nema ni ponude, ni tržišta, ni izdavaštva ni kulture stripa. Kad kažeš strip, naši ljudi pomisle na Zagora i Čika. Alan Ford im je krajnji domet, a intelektualci se nisu makli od Corta Maltesea, starog dvadesetak godina. Kad vide da čitaš ili crtaš strip, smatraju te nedoraslim i djetinjastim, ne shvaćaju da je strip umjetnost, već godinama priznata u svijetu, gdje čak postoji profesija strip kritičara koji žive od recenzija", kaže gospodin Talijančić.

"Kod nas se sve svodi na ilustracije i prigodne stripove u novinama, ili fanzine oko kojih se okupljaju nadobudni momci. Naprave 2-3 table stripa, upriliče u kafiću izložbu i misle da su nešto napravili. Osnovni kriterij uspjeha je da možeš živjeti od onoga čime se baviš. Ako nije objavljen, strip ne postoji. On svoju funkciju ispunjava tek onda kad ga se čita".

"Moj prvi album Borna 1 u jednom jedinom mjesecu prodao se u preko 2000 komada, što je odlično s obzirom na nikakav marketing i distribuciju. Kod nas i knjige rijetko dostižu toliku prodaju. Nisam bio zadovoljan izdavačem, Školskim novinama, pa sam drugi dio izdao u privatnoj nakladi i prodaje se samo u Zagrebu. Možda ću ga ubuduće sam izdavati za svoj gušt."

No, Hrvata Bornu, glavnog junaka dva dosada objavljena albuma, Boris je izmislio. Radnja prati povijest jedne obitelji kroz nekoliko generacija, počevši od 5. st. Ime Borna prenosi se s oca na sina a svaka generacija predstavlja određeno razdoblje u povijesti. Tako u prve tri dvije epizode Borna iz 6. stoljeća koji ratuje s Avarima, sluša priču o svom djedu Borni iz 5. stoljeća kojemu probleme prave Huni... Boris sada radi na 4. epizodi, a dolazak Borne na Jadransko more zamišljen je u šestoj.

Neki vam zamjeraju da u stripu prikažete povijest Hrvata, smatrajući to pomodnim i danas isplativim.

"Izgleda da određene krugove zasmetao taj podnaslov "Povijest Hrvata u stripu". Iz kojih razloga, ne znam. Naslov je dao prvi izdavač, Školske novine, jer im je namjera bila da strip uđe u škole. U stvari, radi se o običnom pustolovnom stripu, kakvih vani izlazi gomila, s tom razlikom da je ovdje glavni junak Hrvat. Cijela priča je zamišljena početkom osamdesetih i nema veze s današnjim pomodarstvom.
Namjera mi je bila prikazati što se događalo na ovim prostorima, na kojima se prelama cijela povijest tadašnje zapadne civilizacije. Želio sam obraditi ono što me oduvijek zanimalo, a o čemu sam dotada mogao čitati samo u povijesnim knjigama ili gledati u filmovima. Kao dijete uvijek sam se želio vratiti u ta vremena."

Kakav je Borna?

"Bornu su odgajali Huni i Rimljani, zato je polubarbar i poluciviliziran. U zarobljeništvu je izgubio svoj identitet i sada ga traži. Kad treba surov je, poput vremena u kojem živi."

Barbarska vremena

"Nije mi draga današnjica zbog dehumaniziranoga napretka tehnologije i smijera u kojem srlja svijet. Ne volim ni rat, ni nasilje, ali ako već moraju biti, neka budu s lukom i strijelom, radije negoli s atomskim oružjem i kemijskim otrovima... najzanimljiviji mi je upravo taj preokret vremena, sukob barbarstva s civilizacijom, zbog čega se i cijeli ciklus zove Tempora Barbarorum (barbarska vremena)."

Nema žena u vašim stripovima? Ima, ali ih odmah "ubijem". Šalim se, u kasnijim će ih epizodama biti više, dogodit će se ljubav Borne i jedne Rimljanke. No u jednoj drugoj mojoj priči, "Ivan Angel -- keltske kronike", koju sam radio za strano tržište ali je projekt zbog rata zastao, tema je nemoguća: ljubav između vile i čovjeka. Volim priče o bajkovitim vilinskim vremenima. I sam Ivan Angel ima nečeg poluvilinskog u sebi, opisao sam ga Byronovim riječima: "To je biće koje ima sve ljudske osobine, a nijednu ljudsku manu". Sve žene kojima ispričam priču, plaču. Moje priče su tužne.

Nema žena, ali zato ima životinja?

"Obožavam životinje, a u stripu najviše volim crtati konje. U drugom albumu, "Godina konja", izbrojao sam ih 300. Volim i divlje zvijeri. Godinama sam crtao ilustracije za Lovački vjesnik, iako ne volim lov. Svaki dan gledam televizijske programe Animal Planet i Discovery na satelitu. A po svom psu Thoru nazvao sam junaka stripa čija se radnja događa u Francuskoj u 13. st."

Radeći na stripu Borisu Talijančiću najveći je užitak stvarati imaginarne ljude i upravljati njima. "Ja na stripu radim skoro kompletan posao u filmskoj industriji: ja sam producent, senarist, redatelj, kostimograf, pravim odabir glumaca, izmišljam im lica... U stripu nedostaje samo glazba. Meni je ona neophodna kad stvaram strip, i uvijek moram slušati glazbu koja atmosferom odgovara onome što radim."

Koliko treba raditi na jednom stripu?

"Europski standardi su za jedan album 5 do 6 mjeseci, ali meni treba puno manje, 2 do 3 mjeseca. Povučem se sa psom u Igrane i tamo radim u tišini. Vani se jedna tabla radi dva, tri dana, a ja znam, kada me pukne, u jedan dan u olovci napraviti 4 do 5 tabli. Ali onda se isprazniš, pa nekoliko dana ne možeš ništa. U Francuskoj autori mogu godinu dana živjeti od honorara za jedan album, pa mogu sebi dopustiti polagan rad. Kod nas si, međutim, prisiljen raditi brzo, pa ponekad nisam zadovoljan krajnjim rezultatom."

Copyright © 1995-2000 Zvonimir Tošić. All rights reserved. Hosted by cro.net