HiES - Hrvatski strip poslije 2. Svjetskog rata

ZANIMLJIVO

Posvećeno svim hrvatskim crtačima i svima vječno mladima ljubiteljima devete umjetnosti

atni vihor, razumljivo, nije mimoišao ni ovu darovitu generaciju stvaratelja stripa. Scenarist Franjo Fuis je izgubio život 1943. godine u jednoj ratnoj operaciji, braća Neugebauer privremeno prestaju raditi na stripu i uključuju se u eksperimente sa crtanim filmom. Od cijele 'prve generacije' hrvatskih autora stripa, devetom umjetnosti nastavio se baviti jedino njen pionir - Andrija Maurović.

"Povratak Starog Mačka", Andrije Maurovića

Već krajem 1945. godine Maurović u listu Novi Svijet objavljuje svoj prvi poslijeratni strip "Mrtvački brod". U osječkom listu Glas Slavonije oglasio se i jedan od budućih predstavnika 'druge generacije' - Borivoj Dovniković.

I to je bilo gotovo sve. U Hrvatskoj još nije izlazilo niti jedno pravo strip-izdanje, a publikacije takve vrste bile su rijetke i u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji, u čijem je sastavu bila i Hrvatska.

Zli duhovi rata i komunizma ...

započeli su svoj ples užasa i vrlo su se brzo okomili i na strip, proglasivši ga nepoželjnim elementom. S devetom umjetnosti se, izgleda, htjelo definitivno obračunati. 5. siječnja 1946. u beogradskoj Borbi objavljen je vrlo oštar komentar na ponovno javljanje stripa u našem društvu. Članci sličnog prizvuka ubrzo su izašli i na stranicama drugih časopisa. Strip je u poslijeratnoj komunističkoj Jugoslaviji proglašen za nepoželjnu pojavu i uvršten u spisak zabranjenih stvari. Odmah nakon toga prestala su izlaziti sva postojeća izdanja, dok su započeti stripovi u pojedinim listovima naglo prekinuti, bez posebnih objašnjenja.

Uslijedila je duga i mučna četverogodišnja pauza da bi se zatim strip ponovo počeo javljati, ponajprije vrlo stidljivo u podliscima omladinskih listova, a nešto kasnije i u specijaliziranim izdanjima. Strip se u Hrvatskoj ponovno javlja tokom 1950. godine i to zahvaljujući, kome drugome doli Andriji Mauroviću.

"Meksikanac", Andrije Maurovića

Upravo u vremenu kad se strip pod perom našeg najneumornijeg stvaratelja počeo vraćati u javni život Hrvatske, grupa autora okupljena oko zagrebačkog

humorističkog lista Kerempuh započela je pionirski rad na izradi prvog dužeg crtanog filma u našoj zemlji.

Grupu su predvodili Walter i Norbert Neugebauer, a sačinjavali su je još i Borivoj Dovniković, Vladimir Delač, Ismet Voljevica i Oto Reisinger. Maurović je neumoran. Crta "Meksikanca" (po djelu Jacka Londona), realizira povijesni strip 'Opsada' i nekoliko western priča. Počinju izlaziti i prvi strip-listovi a Dovnikoviću, Čukliju i Delaču pridružit će se još četvorica predstavnika 'druge generacije': Reisinger, Bednjanec, Gotovac i budući velikan hrvatskog stripa - Jules Radilović.

"Prvi ljudi na Mjesecu", braće Neugebauer

Godine 1952. zagrebačka kuća "Vjesnik" pokreće zabavnik pod imenom "Petko" (nekoliko mjeseci prije toga pokrenula je "Vjesnikov zabavni tjednik" ali to izdanje nije dugo izdržalo na tržištu,

još nedovoljno naviknutom na strip). "Petko" u sebi donosi nove nastavke "Gladnog kralja" braće Neugebauer, nova ostvarenja Vladimira Delača kao i debitantske radove Ota Reisingera.

nneugebauerovi, pored repriza starih kreacija iz Zabavnika, tokom 1953. objavljuju i dva stripa u realističkom stilu - obradu Welsovog romana "Prvi ljudi na Mjesecu" i western "Roy Thorn". Međutim, pored domaćih pojavljuje se i jedna uvozna strip-saga, pravo remek djelo devete umjetnosti, 'Princ Valiant' Hala Fostera. Popularni junak američkog stripa nije slučajno zalutao u ovaj list to je bila posljedica dobro izgrađenog ukusa i visokih strip-kriterija.

Ali ni "Petko" nije izdržao dulje od 18 mjeseci; ugasio se 31. prosinca 1953. godine. Naslijedio ga je "Miki strip", ali ni on nije bolje sudbe. Ugasio se u rujnu 1954., da bi se samo tjedan poslije, ...

1. listopada 1954. godine pojavio "Plavi vjesnik"!

Među suvremenim istraživačima i kritičarima devete umjetnosti nema neslaganja u ocjeni da je popularni "Plavac" najznačajnije izdanje u povijesti hrvatskog stripa.

Za neke najveća njegova vrijednost leži u okupljanju veće grupe domaćih autora i objavljivanju oko 180 njihovih cjelovitih ostvarenja; za druge u izvanredno uspostavljenom odnosu između tekstualnih i stripovnih priloga.

Neki će za najveću vrlinu "Plavog Vjesnika" proglasiti njegov grafičko-likovni izgled (posebice od sredine 1959. godine), dok će drugima od najvećeg značaja biti izbor vrhunskih inozemnih stripova. Mnogi će se najpohvalnije izraziti o odgojnoj i obrazovnoj ulozi "Plavog Vjesnika", o njegovim izvrsnim kontakt rubrikama i reportažama; drugi će isticati zasluge u razvoju devete umjetnosti, posredstvom brojnih konkursa za crtače, kao i odlično vođenje škole stripa.

"Afričke pustolovine",
Julesa Radilovića

Prvi brojevi nisu ni izdaleka nagovještavali blistavu karijeru "Plavog Vjesnika". Isprva su ga ispunjavali nastavci stripova iz spomenutog "Petka" i "Miki stripa". Postupno dolaze Maurović i braća Neugebauer, zatim Dovniković i Jules Radilović (Radilović zajedno sa scenaristom Zvonimirom Furtingerom predstavlja izvrsni serijal "Kroz minula stoljeća"). S 1960.-om godinom "Plavi Vjesnik" ulazi u svoje nablistavije razdoblje.

Sljedećih sedam godina list neće mijenjati svoj, sada već potpuno definiran, grafički izgled, a uvođenjem novih rubrika održat će neophodnu svježinu i aktualnost.

Konačno će se okupiti i autorska grupa koja već duže vrijeme predstavlja samu jezgru hrvatskog stripa. Od crtača za "Plavac" će u ovom razdoblju raditi:

"Štefekove pustolovine",
Ota Reisingera

Andrija Maurović, Walter Neugebauer, Jules Radilović, Žarko Beker, Borivoj Dovniković, Vladimir Delač, Oto Reisinger i Zdenko Svirčić, a od scenarista: Norbert Neugebauer, Marcel Čukli, Zvonimir Furtinger, Nenad Brixy, Rudi Aljinović i Mladen Bjažić. Do kraja 1966. godine ova sjajna grupa autora objavit će u "Plavom Vjesniku" blizu 130 cjelovitih strip-pripovijetki.

... ali sve ima i svoj kraj

Trenutak u kojemu je 1966. godine započela silazna putanja "Plavog Vjesnika", neraskidivo je vezan za nestanak sa strip-pozornice jedne brilijantne generacije domaćih autora, pojačane trojicom predratnih velikana. Krajem 1969. godine, s iznimkom braće Neugebauer i Julesa Radilovića, kao da se više nitko nije bavio stripom. Andrija Maurović se povlači u višegodišnju osamu i askezu, ostajući tome dosljedan do kraja života. Žarko Beker se posvećuje grafičkom dizajnu, Borivoj Dovniković crtanom filmu i Oto Reisinger nastavlja svoj rad na karikaturi. Vladimir Delač je umro početkom 1968. godine, Svirčić i Bjažić definitivno napuštaju strip, dok će mu se povremeno vraćati scenaristi Furtinger, Aljinović i Čukli - iz cijele ekipe Plavog Vjesnika preostao je samo jedan stvaratelj - Jules Radilović. Do pojave nove generacije stvaratelja proći će još nekoliko godina.

Hrvatske izdavačke kuće u ovom "besplodnom" periodu zaokupljene su uvozom i publiciranjem jeftinog stranog stripa, te su sasvim zanemarili domaće stvaralaštvo. Odlaskom 'prve' i gotovo cijele 'druge' generacije hrvatskih autora stripa stvorena je praznina koju su mogli popuniti samo novi stvaratelji, a ulaganja u neizvjesnu budućnost, pri postojanju bagatelnog uvoznog stripa, predstavljalo je ekonomski potpuno neopravdan pothvat.

"Novi kvadrat"

'Macchu Pichu', Radovana Devlića

Godine 1976. oko lista "Polet" okuplja se grupa mladih stvaratelja, koji će kasnije predstavljati jezgru "Novog kvadrata". Mirko Ilić, Ninoslav Kunc, Radovan Devlić, Krešimir Zimonić, Emir Mešić, Igor Kordej, Joško Marušić - listom mladići i mladi autori, vrlo brzo otkrivaju svoj raskošni talent.

Njihovi su uzori sasvim drugačiji a njihovo stvaranje sasvim specifično, ponaosob različito. "Novi kvadrat" bio je sredstvo, "kočija od bundeve", kojom je grupa vrlo izražajnih pojedinaca uspjela izići na svjetla strip-scene i omogućila da se svatko od njih pokaže kao vrlo jak, samosvjesan strip autor. Danas su to redom cijenjeni strip-crtači, ilustratori, karikaturisti i umjetnici.