Dobra stara Carinska služba zračne luke Pleso u Zagrebu ne posustaje
u svom Jihadu protiv svakog oblika strip stvaralaštva. Ako se čovjek
u nešto danas u Hrvatskoj može sa pouzdati onda je to glupost i posvemašnja
zatucanost primitivnih i polupismenih carinika na aerodromu našeg
glavnog grada - metropole!!!
Samoproglašeni vajni križari na predziđu nekog, u krševitom kamenjaru skuhanog i neprirodno
izvitoperenog, morbidno iskrivljenog, ideala kršćanskog ćudoređa prvo su se hrabro razračunali
sa vječitim kvariteljima morala hrvatske omladine, iz legla grijeha skrivenog u MORE COMICS - STRIP
KNJIŽARI. Naši su intelektualni bojovnici svojom idioto ramom uspješno doveli vlasnike MORE COMICSA
na sam rub ludila i financijskog kolapsa, pa degeneričnim ljubiteljima dekadentne američke umjetničke
forme nije preostalo drugo nego da potraže neki drugi carinski prijelaz, sve u nadi da će tamo zateći
carinice (ženski rod) bez brade pod pazuhom i carinike (brkate muškarčine od glave do devetmilimetarskog
Sigsauera za pojasom; a za ispod toga nismo sigurni) koji znaju pročitati nešto više od brojki na
brzinomjerima svojih metalik plavih skupocjenih Mercedesa.
Sljedećom žrtvom intelektualnog pogroma postali su sami strip stvaraoci u zgodi koja bi bila otkačena
Jerry Lewis - Jim Carey farsa da, tužnim slučajem, nije otužna demonstracija primitivne moći kretenoidnih
idiota nad nezaštićenim strip autorom.
Miljenko Horvatić, vrijedni strip scenarist, iz Varaždina već nekoliko godina uporno obija vrata domaćih
i inozemnih izdavačkih kuća nudeći izuzetne radove. Okolnosti su, do nedavno, bile protiv njega; sve dok
njegov neosporni talent nije bljesnuo u suradnji sa Esadom T. Ribićem, pri kreiranju SF serijala SCORPIO.
Probitačna američka izdavačka kuća Antartic Press odmah je uočila talent dvojice stvaralaca i ponudila im
dugoročnu suradnju.
Već ovoga mjeseca u Americi će se pojaviti prva epizoda četverodjelnog serijala CODE NAME: SCORPIO. Bit
će to prvi posve hrvatski serijal štampan u SAD, sa licencom koja pripada našim autorima. Oduševljeni
Antartic Press, na neviđeno, Mikiju i njegovoj ekipi nudi proširenje suradnje što može predstavljati novu
prekretnicu u prezentaciji hrvatskih strip autora izvan naših granica, a o detaljima te suradnje čitajte
više na drugom mjestu na Web stranicama.
Miki i Esad su u Ameriku uputili svoje originalne radove gdje su izrađeni filmovi za pripremu štampe.
Antartic Press je originale DHL poštom poslao nazad autorima. Kako pravila pristojnog ponašanja nalažu
izdavačka je kuća, uvijek spremna zastupati interese autora, osigurala pošiljku na vrijednost od
$ 2.500,00. To, naravno ne znači da je vrijednost originala tolika, već da osiguravajuće društvo, u
slučaju gubitka ili oštećenja materijala, mora autorima isplatiti toliku odštetu. Logično i pošteno, ne?
Ipak se radi o originalnim umjetničkim djelima.
Ali, nećeš majci!; zaskočiše naši carinici zbunjenog autora! Bilo je, naime, za očekivati da će imbecilno
nepismenim carinicima visoka cifra zapeti za oko (Što jadni ameri znaju o našim carinicima? I, da li bi
uopće povjerovali da takve kreature postoje negdje izvan filmova braće Marx?), pa su se odmah svi sjatili
oko pošiljke papira kao da se u najmanju ruku radi o Mikšinom Mercedesu (koji je ipak imao malko drugačiji
tretman pri uvozu!). Naravno, odmah su krenuli maznuti harač, carinu od gotovo $ 900,00 zbunjenom autoru
koji je došao po svoje strip table.
Hlebinac Miki je pokušao saznati zašto bi on trebao platiti carinu na rad proizveden vlastitom rukom
(dobro: rukom Esada T. Ribića, da budemo posve precizni), ali jedini koliko toliko razumljivi odgovor je
bilo mrko: Daj pare vamo! uz prijeteće škrgutanje žutim zubima kroz mrke brkove (ponavljam radi se
o osobi za koju se uz rastezljivu maštovitost može pretpostaviti da je ženskoga roda), i prijeteće poglede
šefa carinarnice, prvog viteza moralne čistote hrvatske mladeži.
Prošlo je više od tjedan dana, tek toliko da se nakupi sto maraka ležarne (carinicima za pivu), prije nego
je Miki u carinskoj centrali uspio pronaći dovoljno inteligentnu i blagonaklonu osobu koja će se grohotom
nasmijati gluposti svojih službenika, te razriješiti ovaj balkanski pseudo rashmon. Miki će, na kraju ipak
morati neku pinku ostaviti imbecilima koji nisu zaslužili niti da udišu zrak, a kamo li da primaju plaću,
ali će isto tako morati dobro razmisliti prije nego se sljedeći puta odluči neko svoje umjetničko djelo
uputiti preko naših čvrsto osiguranih graničnih bedema. S druge strane, možda bi mu bilo bolje da to
proba izvesti sa one strane na koju smo otvoreni zajedničkom graničnom unijom, bez većeg straha: tamo
naime ispod Mercedesa nitko ništa i ne razumije.
Samo u svoje ime,
Nebojša Radić
PS (nadodao HiES):
Sve vaše misli i komentare možete slati na E-mail adresu HiES-a.
|