ZANIMLJIVO
|
|
|
|
|
Vonj paljevina knjiga nad Zagrebom
Piše: Nebojša Radić |
- ON JE POTPUNO POLUDIO OD VLASTI ... graffiti
na zidu jedne zagrebačke ulice
Carinarnica Pleso u Zagrebu odbija odobriti uvoz stripova, magazina
i knjiga iz USA za MORE COMICS - Strip knjižaru iz Zagreba! Obrazloženje:
dio materijala je pornografskog karaktera. Vlasnici MORE COMICS-a
uzalud pokušavaju doznati o kojem se materijalu radi. Na svakom koraku
sudraju se s nevidljivim zidom gluposti, straha i potmule korupcije.
|
|
Nekoliko sam dana (da odmah račistimo: ja sam jedan od suvlasnika
M.C. i sudionik ovih zbivanja) bezuspješno tražio da mi mucavi carinici,
čije neartikulirano mumljanje vjerojatno razumiju samo sirote im majke
koje su imale nesreću roditi ih, pojasne, po mogućnosti pismenim (ha,
koje li ironije!) putem razloge za posve neosnovan i neutemeljen postupak.
Carinski zakon, naime, nigdje ne pominje pornografiju. Postoje zakoni koji
reguliraju pitanje pornografije ali niti jedan nema nikakve veze sa carinom, što će vam
reći svaki vlasnik sex-shopa koji pri pri uvozu vibratora ne plaća davanja na pornografiju
nego na plastične proizvode!
Naš carinski zakon, usklađen s međunarodnim propisima koje su potpisale sve zemlje s
izuzetkom Irana i Vijetnama, člankom 59. i protokolom A istog međunarodnog sporazuma
(sporazum inače regulira slobodan i neograničen protok i ramjenu ideja, znanstvenih i
kulturnih dobara među potpisnicama) odobrava uvoz bez carine svih tiskovina kojima količina
reklame ne prelazi 30% cjelokupnog sadržaja. Upravo je to vrsta tiskovine koju je MORE
COMICS namjeravao uvesti.
Iako nisam uspio doznati koji su naslovi sporni našim plitkoumnim carinskim službenicima,
mogu reći da se na spisku naručenih proizvoda nalazila određena količina strip albuma
eminentnih europskih, američkih, pa i japanskih autora, poimenice Manara, Crepax, Saudelli,
Pichard i cijeli niz autora koje bismo zajedničkim imeniteljem mogli nazvati erotskim
autorima. M.C. i ja osobno ne pobijamo da se radi o stripovima za odrasle (samo još imbecil
može tvrditi da je strip isključivo djelo za dječju razonodu), već samo dvojimo da je
carinik sa nekoliko razreda osnovne škole, pa i profesor likovne umjetnosti i filozofije,
mjerodavan za donošenje suda o erotskom ili pornografskom sadržaju.
Da je kojim slučajem u civiliziranom svijetu odista tako, isukani bi pišo Michelangelove
statue Davida odavno već obezbjedio svom autoru permanentan smještaj u duhovnom konc-logoru
malih moralizatora, dok bi knjige Henry Millera, Salamona Rushdija ili Anais Nin završile na
nacističkim lomačama, a ne na policama svjetskih knjižnica.
Pristajemo samo ni jednu slobodu, a to je potpuna sloboda koja ne ugrožava druge. Tako je i
sa slobodom govora. Uostalom, upravo je u Hrvatskoj ovih dana izašlo, i u svijetu, rijetko
izdanje Protokol sionskih mudraca, gnjusni falsifikat koji je poslužio kao alibi
nacistima (i ne samo njima) za progon Židova. Knjiga je izazvala polemike ali nitko ju nije
zabranio, niti je zahtjevao da se plati porez na pornografiju. A treba znati da ako nešto
jeste pornografija, onda je to upravo spomenuta knjiga: najljigavija vrsta mentalne
pornografije čiji je jedini cilj širenje rasne mržnje i netrpeljivosti. Ali propuštnjem
takve knjige u prodaju Hrvatska je, s pravom, pokazala svoje demokratsko lice. Ako, naime,
postoje osobe dovoljno duhovno izvotoperene da se upuste u čitanje knjige, zašto da ne -
naravno, samo pod uvjetom da takav mentalni iscjedak od čovjeka kasnije ne poduzima ništa
što bi moglo ugroziti bilo koga.
Ponavljam: nije moje da sudim što je pornografija a što umjetnost. Onaj kome se ne dopada,
ne mora listati, iako sam posve siguran da je nemali broj carinika s ponekom od naših
tiskovina šmugnuo do zahoda na lagano vježbanje desnice, što, uostalom, samo po sebi uopće
nije ništa loše. Ono što je ovdje upitno je zapravo sudbina ne onoga što će ONI listati
(oni ne listaju ni uputstva za video recordere, slabo im idu pisana slova ...), već onoga
što ćete VI moći listati u sljedećem stoljeću (ne zaboravite: sljedeći je milenijum na
pragu a za našim petama još uvijek reže tipovi niskih čela, dugih ruku i dlakavih ramena!).
Hoće li to biti samo strogo sanitarizirana Mila i Glorija? Da li će vam biti dovoljna
sabrana djela Mile Budaka da zadovoljite svoju glad za nečim uzbudljivim, lijepim i
različitim? Hoće li vam Glas Koncila dati odgovor baš na sva pitanja koja vam rikošetiraju
unutrašnjošću lubanja?
Onog dana kad te mrcine uspiju na carini zaustaviti Manarin Click uspjeli su
zaustaviti Prattovo Indijansko ljeto (i toga je bilo, sjetit će se stariji čitatelji
Stripoteke, proizvodu one tamnice naroda). Onoga trenutka kada na pragu Hrvatske počnu
potajice sahranjivati spaljene ostatke Crepaxove Emanuele izdali smo dozvolu da
sahranjuju Mickeyja Mousea, izbrišu Steve Canyona, petama ugaze u zemlju
Art Spiegelmanovog Mausa. Cenzura je ružna stvar. Počinje brisanjem djela a
završava brisanjem ljudi. Svaka naslikana gola guzica koju propustite vidjeti tako
postaje jedna recka na dršci njihovog automata za usmrćivanje ideje, umjetnosti i slobode.
Ružni, prljavi & zli još jednom otkrivaju svoju iskeženu i izobličenu grimasu provincijske
mržnje, zatucanosti i gluposti početkom studenoga na carinarnici Pleso Zračne luke Zagreb.
Ovo je već treći žestoki sukob MORE COMICS-a sa fašistoidnim idejama pojedinih carinika
(zanimljivo da nam se tako nešto nije događalo na drugim carinskim ispostavama) koji
smatraju da su upravo oni mjerodavni za donošenje suda o tome što je primjereno hrvatskom
čitatelju a što ne.
Prvi sukob je izbio na samom početku M.C.-ove djelatnosti. Isti je carinik, kao i u ovom
najnovijem slučaju, isplovio iz svog alkoholnog stupora kako bi u jednoj strip adaptaciji
Clive Barkerove priče Rawhead Rex prepoznao zastrašujuću i podmuklu igru neprijateljske
propagande koja nastoji odurnim slikama (slova nije mogao razaznati, s ponosom priznaje da
od engleskog ne razumije niti riječ) korumpira moralnu čvrstoću i čistoću hrvatske mladeži.
Kako u to vrijeme (prije dvije godine) hrvatska mladež jedva da je i čula za Barkera,
jednog od najvećih pisaca horrora svih vremena i jednog od najčitanijih autora u povijesti
pisane riječi, naručio sam jedan primjerak stripa, pa je čitava cenzorska situacija
poprimila oblik komedije apsurda u kojoj je Ministarstvo kulture (svaka im čast!) stalo na
stranu M.C., pa su se carinski kerberi pokrili ušima i propustili strip.
Ali sačekali su nas iza busije negdje u ljeto ove godine! Ovaj je puta ponovo bio u pitanju
samo jedan sporan primjerak; DC-ova zbirka kratkih stripova eminentnih strip autora i
grafičara. Little Book of Death se otvoreno izrugivala gluposti zalaganja za smrnu kaznu,
ratu, rasizmu, bigitizmu i cenzuri (Sic!), što je, posve prirodno, povrijedilo senzibilne
duše čuvara našega morala. Na žalost, ovom prilikom, suočen sa dugotrajnom i iscrpljujućom
diskusijom s ljudima čiji je najjači intelektualni domet pitanje "A ka'će gabelec?", i
visokim troškovima ležarine za veliku količinu robe koja je svo to vrijeme čekala na
carinsko odobrenje za uvoz, te zahtjevima mušterija koje su nestrpljivo čekale svoju dozu
"moralnog otrova", pristao sam na sramotan čin koji neći zaboraviti dok sam živ!
POTPISAO SAM PRISTANAK DA SE KNJIGA KOMISIJSKI UNIŠTI!!!
Predao sam smradovima knjigu a moglo je to biti i kakvo dijete, čiji je jedini grijeh bio to
što se nije dopadala nekom nepismenom neandertalcu. Tako sam i sam stavio svoj potpis na
jednu od najgnjusnijih vrsta zločina protiv čovječanstva: zločin protiv ideje o slobodi
izražavanja. Moj stid zbog tog groznog poniženja i izdaje bio je posve privatan sve do
pisanja ovih redaka; nastojao sam ga sakriti od svojih partnera, od prijatelja i mušterija,
od porodice. Možda bi mi to i pošlo za rukom da crne guje mediokritetnog i izvitoperenog
moralizma nisu ponovo krenule na juriš i pripremaju još jednu lomaču knjiga na kojoj će
peći slavljeničke volove.
Nemam vas zašto lagati: MORE COMICS radi najbolje kako zna, ali čupava su vremena. Na rubu
smo financijskog kolapsa, a ova knjižara ne hrani samo tri partnera nego i dio naših porodica.
Isporuka koja leži u carini vrijedna je 12.000 $ i može za nas i MORE COMICS značiti razliku
između preživljavanja i propasti. U trenutku dok ovo pišem nismo dali svoj odgovor
carini jesmo li spremni na još jednu roštiljadu knjiga. Mi, koje li ironije, čak i ne znamo
koji je naslov sporan! Možda je u pitanju neki Fantagraphics - Eros strip od 24 stranice s
nominalnom cijenom od 2,95$!
Vrijedi li taj naslov cijele jedne knjižare (u slučaju da podvijemo repove i pristanemo na
"komisijsko uništavanje knjiga"; ameri kažu "He who fights and runs away - livest to
fight another day!") koja bi još mogla imati prilike u budućnosti "kvariti" hrvatsku
djecu Prattovim, Millerovim, Caniffovim i Manarinim stripovima? Ili jednom za svagda treba
stati na put monstrumima koji misle da sve znaju, sve mogu i sve smiju samo zato što
imaju odgovarajuću titulu ili partijsku knjižicu u džepu?
Pišite mi i recite što mislite!
Do tada ćete već znati i odluku MORE COMICS-a. Saznat ćemo jesmo li ljudi ili govna.
Samo u svoje ime,
Nebojša Radić
Dodatak (HiES): problem s carinom je ipak rješen. Stripovi su preuzeti, neki ne, i ležarina plaćena.
PS (nadodao HiES):
Sve vaše misli i komentare možete slati na E-mail adresu HiES-a.
|
|