ZANIMLJIVO

[Pobijedi i osvoji nagradu!]


HiES ribbon




Vonj paljevina knjiga nad Zagrebom
Piše: Nebojša Radić

- ON JE POTPUNO POLUDIO OD VLASTI ... graffiti na zidu jedne zagrebačke ulice

Carinarnica Pleso u Zagrebu odbija odobriti uvoz stripova, magazina i knjiga iz USA za MORE COMICS - Strip knjižaru iz Zagreba! Obrazloženje: dio materijala je pornografskog karaktera. Vlasnici MORE COMICS-a uzalud pokušavaju doznati o kojem se materijalu radi. Na svakom koraku sudraju se s nevidljivim zidom gluposti, straha i potmule korupcije.





Nekoliko sam dana (da odmah račistimo: ja sam jedan od suvlasnika M.C. i sudionik ovih zbivanja) bezuspješno tražio da mi mucavi carinici, čije neartikulirano mumljanje vjerojatno razumiju samo sirote im majke koje su imale nesreću roditi ih, pojasne, po mogućnosti pismenim (ha, koje li ironije!) putem razloge za posve neosnovan i neutemeljen postupak.

Carinski zakon, naime, nigdje ne pominje pornografiju. Postoje zakoni koji reguliraju pitanje pornografije ali niti jedan nema nikakve veze sa carinom, što će vam reći svaki vlasnik sex-shopa koji pri pri uvozu vibratora ne plaća davanja na pornografiju nego na plastične proizvode!

Naš carinski zakon, usklađen s međunarodnim propisima koje su potpisale sve zemlje s izuzetkom Irana i Vijetnama, člankom 59. i protokolom A istog međunarodnog sporazuma (sporazum inače regulira slobodan i neograničen protok i ramjenu ideja, znanstvenih i kulturnih dobara među potpisnicama) odobrava uvoz bez carine svih tiskovina kojima količina reklame ne prelazi 30% cjelokupnog sadržaja. Upravo je to vrsta tiskovine koju je MORE COMICS namjeravao uvesti.

Iako nisam uspio doznati koji su naslovi sporni našim plitkoumnim carinskim službenicima, mogu reći da se na spisku naručenih proizvoda nalazila određena količina strip albuma eminentnih europskih, američkih, pa i japanskih autora, poimenice Manara, Crepax, Saudelli, Pichard i cijeli niz autora koje bismo zajedničkim imeniteljem mogli nazvati erotskim autorima. M.C. i ja osobno ne pobijamo da se radi o stripovima za odrasle (samo još imbecil može tvrditi da je strip isključivo djelo za dječju razonodu), već samo dvojimo da je carinik sa nekoliko razreda osnovne škole, pa i profesor likovne umjetnosti i filozofije, mjerodavan za donošenje suda o erotskom ili pornografskom sadržaju.

Da je kojim slučajem u civiliziranom svijetu odista tako, isukani bi pišo Michelangelove statue Davida odavno već obezbjedio svom autoru permanentan smještaj u duhovnom konc-logoru malih moralizatora, dok bi knjige Henry Millera, Salamona Rushdija ili Anais Nin završile na nacističkim lomačama, a ne na policama svjetskih knjižnica.

Pristajemo samo ni jednu slobodu, a to je potpuna sloboda koja ne ugrožava druge. Tako je i sa slobodom govora. Uostalom, upravo je u Hrvatskoj ovih dana izašlo, i u svijetu, rijetko izdanje Protokol sionskih mudraca, gnjusni falsifikat koji je poslužio kao alibi nacistima (i ne samo njima) za progon Židova. Knjiga je izazvala polemike ali nitko ju nije zabranio, niti je zahtjevao da se plati porez na pornografiju. A treba znati da ako nešto jeste pornografija, onda je to upravo spomenuta knjiga: najljigavija vrsta mentalne pornografije čiji je jedini cilj širenje rasne mržnje i netrpeljivosti. Ali propuštnjem takve knjige u prodaju Hrvatska je, s pravom, pokazala svoje demokratsko lice. Ako, naime, postoje osobe dovoljno duhovno izvotoperene da se upuste u čitanje knjige, zašto da ne - naravno, samo pod uvjetom da takav mentalni iscjedak od čovjeka kasnije ne poduzima ništa što bi moglo ugroziti bilo koga.

Ponavljam: nije moje da sudim što je pornografija a što umjetnost. Onaj kome se ne dopada, ne mora listati, iako sam posve siguran da je nemali broj carinika s ponekom od naših tiskovina šmugnuo do zahoda na lagano vježbanje desnice, što, uostalom, samo po sebi uopće nije ništa loše. Ono što je ovdje upitno je zapravo sudbina ne onoga što će ONI listati (oni ne listaju ni uputstva za video recordere, slabo im idu pisana slova ...), već onoga što ćete VI moći listati u sljedećem stoljeću (ne zaboravite: sljedeći je milenijum na pragu a za našim petama još uvijek reže tipovi niskih čela, dugih ruku i dlakavih ramena!). Hoće li to biti samo strogo sanitarizirana Mila i Glorija? Da li će vam biti dovoljna sabrana djela Mile Budaka da zadovoljite svoju glad za nečim uzbudljivim, lijepim i različitim? Hoće li vam Glas Koncila dati odgovor baš na sva pitanja koja vam rikošetiraju unutrašnjošću lubanja?

Onog dana kad te mrcine uspiju na carini zaustaviti Manarin Click uspjeli su zaustaviti Prattovo Indijansko ljeto (i toga je bilo, sjetit će se stariji čitatelji Stripoteke, proizvodu one tamnice naroda). Onoga trenutka kada na pragu Hrvatske počnu potajice sahranjivati spaljene ostatke Crepaxove Emanuele izdali smo dozvolu da sahranjuju Mickeyja Mousea, izbrišu Steve Canyona, petama ugaze u zemlju Art Spiegelmanovog Mausa. Cenzura je ružna stvar. Počinje brisanjem djela a završava brisanjem ljudi. Svaka naslikana gola guzica koju propustite vidjeti tako postaje jedna recka na dršci njihovog automata za usmrćivanje ideje, umjetnosti i slobode.

Ružni, prljavi & zli još jednom otkrivaju svoju iskeženu i izobličenu grimasu provincijske mržnje, zatucanosti i gluposti početkom studenoga na carinarnici Pleso Zračne luke Zagreb. Ovo je već treći žestoki sukob MORE COMICS-a sa fašistoidnim idejama pojedinih carinika (zanimljivo da nam se tako nešto nije događalo na drugim carinskim ispostavama) koji smatraju da su upravo oni mjerodavni za donošenje suda o tome što je primjereno hrvatskom čitatelju a što ne.

Prvi sukob je izbio na samom početku M.C.-ove djelatnosti. Isti je carinik, kao i u ovom najnovijem slučaju, isplovio iz svog alkoholnog stupora kako bi u jednoj strip adaptaciji Clive Barkerove priče Rawhead Rex prepoznao zastrašujuću i podmuklu igru neprijateljske propagande koja nastoji odurnim slikama (slova nije mogao razaznati, s ponosom priznaje da od engleskog ne razumije niti riječ) korumpira moralnu čvrstoću i čistoću hrvatske mladeži. Kako u to vrijeme (prije dvije godine) hrvatska mladež jedva da je i čula za Barkera, jednog od najvećih pisaca horrora svih vremena i jednog od najčitanijih autora u povijesti pisane riječi, naručio sam jedan primjerak stripa, pa je čitava cenzorska situacija poprimila oblik komedije apsurda u kojoj je Ministarstvo kulture (svaka im čast!) stalo na stranu M.C., pa su se carinski kerberi pokrili ušima i propustili strip.

Ali sačekali su nas iza busije negdje u ljeto ove godine! Ovaj je puta ponovo bio u pitanju samo jedan sporan primjerak; DC-ova zbirka kratkih stripova eminentnih strip autora i grafičara. Little Book of Death se otvoreno izrugivala gluposti zalaganja za smrnu kaznu, ratu, rasizmu, bigitizmu i cenzuri (Sic!), što je, posve prirodno, povrijedilo senzibilne duše čuvara našega morala. Na žalost, ovom prilikom, suočen sa dugotrajnom i iscrpljujućom diskusijom s ljudima čiji je najjači intelektualni domet pitanje "A ka'će gabelec?", i visokim troškovima ležarine za veliku količinu robe koja je svo to vrijeme čekala na carinsko odobrenje za uvoz, te zahtjevima mušterija koje su nestrpljivo čekale svoju dozu "moralnog otrova", pristao sam na sramotan čin koji neći zaboraviti dok sam živ! POTPISAO SAM PRISTANAK DA SE KNJIGA KOMISIJSKI UNIŠTI!!!

Predao sam smradovima knjigu a moglo je to biti i kakvo dijete, čiji je jedini grijeh bio to što se nije dopadala nekom nepismenom neandertalcu. Tako sam i sam stavio svoj potpis na jednu od najgnjusnijih vrsta zločina protiv čovječanstva: zločin protiv ideje o slobodi izražavanja. Moj stid zbog tog groznog poniženja i izdaje bio je posve privatan sve do pisanja ovih redaka; nastojao sam ga sakriti od svojih partnera, od prijatelja i mušterija, od porodice. Možda bi mi to i pošlo za rukom da crne guje mediokritetnog i izvitoperenog moralizma nisu ponovo krenule na juriš i pripremaju još jednu lomaču knjiga na kojoj će peći slavljeničke volove.

Nemam vas zašto lagati: MORE COMICS radi najbolje kako zna, ali čupava su vremena. Na rubu smo financijskog kolapsa, a ova knjižara ne hrani samo tri partnera nego i dio naših porodica. Isporuka koja leži u carini vrijedna je 12.000 $ i može za nas i MORE COMICS značiti razliku između preživljavanja i propasti. U trenutku dok ovo pišem nismo dali svoj odgovor carini jesmo li spremni na još jednu roštiljadu knjiga. Mi, koje li ironije, čak i ne znamo koji je naslov sporan! Možda je u pitanju neki Fantagraphics - Eros strip od 24 stranice s nominalnom cijenom od 2,95$!

Vrijedi li taj naslov cijele jedne knjižare (u slučaju da podvijemo repove i pristanemo na "komisijsko uništavanje knjiga"; ameri kažu "He who fights and runs away - livest to fight another day!") koja bi još mogla imati prilike u budućnosti "kvariti" hrvatsku djecu Prattovim, Millerovim, Caniffovim i Manarinim stripovima? Ili jednom za svagda treba stati na put monstrumima koji misle da sve znaju, sve mogu i sve smiju samo zato što imaju odgovarajuću titulu ili partijsku knjižicu u džepu?

Pišite mi i recite što mislite!
Do tada ćete već znati i odluku MORE COMICS-a. Saznat ćemo jesmo li ljudi ili govna.

Samo u svoje ime,
Nebojša Radić

Dodatak (HiES): problem s carinom je ipak rješen. Stripovi su preuzeti, neki ne, i ležarina plaćena.


PS (nadodao HiES):
Sve vaše misli i komentare možete slati na E-mail adresu HiES-a.


Va vrh [To the top]
HiES Logo Copyright © 1995-2000 Zvonimir Tošić.
All rights reserved. Hosted by cro.net